Opis
O BILJCI
Lavandula angustifolia (Engleska lavanda) pripada onoj kategoriji biljaka koje svojim raznolikim botaničkim nazivima mogu zbuniti istraživača amatera ili uzgajivača, stoga je odmah na početku potrebno to naglasiti. Izvor nesporazuma je istovremeno postojanje različitih taksonomskih sustava za njihovu kategorizaciju i opis. Zato je vrijedno spomenuti da Lavandula vera, Lavandula spica, Lavandula officinalis i Lavandula vulgaris, nisu ništa drugo nego četiri različita imena iste biljke Lavandula angustifolia.
Engleska lavanda još poznata kao “izvorna lavanda” najrasprostranjenija je sorta lavande i prepoznata je po popularnim nepreglednim ljubičastim poljima iz Provanse, koja su oslikana, opjevana, tema su mnogih djela, te upravo radi te same Engleske lavande koja se savršeno uklapa u taj pitomi i bajkoviti kraj, asocijacija je tog savršenog “ljubičastog svemira”.
Ova sorta dakle predstavlja izvornu vrstu, čijim su križanjem nastale ostale podvrste i hibridi. Odlikuju je jedinstveni loptasti grmovi od 60 – 90 cm visine, s nešto kraćim listovima i stapkama ipak izrazito optimalne duljine za njenu skladnost, te očito prevladavajuće tamno ljubičasto cvjetanje. Cvate ranije od ostalih, od svibnja do kraja lipnja, te proizvodi i zahvalno višenamjensko eterično ulje,,,.
Višegodišnja je i zimzelena biljka. Gustog je oblika i sivozelenog do zelenog lišća, prepoznatljive i ugodne nijanse, koji su i blago tomentozni, linearni do lancetasto-linearni do 5 cm i nošeni nasuprot stabljike kvadratnog presjeka.
Njezini brojni “Verticillaster” cvjetovi pojavljuju se na terminalnim klasovima i upadljivo su jače nijanse ljubičaste boje.
I listovi i cvjetovi su vrlo aromatični jer sadrže eterično ulje koje se destilira, no eterično ulje koje se ekstrahira iz njegovih cvjetnih vrhova je vrhunske kvalitete i na visokoj je cijeni na brojnim svjetskim tržištima.
Njene autohtone populacije nalaze se i u zapadnoj i sjevernoj Italiji, jugoistočnoj Francuskoj i istočnoj Španjolskoj i do nadmorske visine od gotovo 1800 metara. Staništa su joj smještena na sunčanim mjestima ovih područja te uspijeva na siromašnim, kamenitim i vapnenačkim tlima. Iako je mediteranskog porijekla tolerira ili podnosi niske temperature do -12°C.
Izuzetno je prilagodljiva, dekorativna i ljekovita biljka I time se logično proširila tijekom vremena i izvan svojih izvornih područja.
Konačno dolazimo do ekstremne dekorativnosti. Koristi se kao nježan, istaknut i vrijedan ukras u vrtnoj i krajobraznoj arhitekturi. Donosi svugdje dašak Provanse i riječ ispred nje “engleska” daje joj sinonim koliko je vrijedna u kraljevini koja je poznata po najistančanijem svjetskom ukusu za ljepotu i dekoraciju vrtova, u koje je cijeli svijet uperio pogled, te je “engleski vrt” najčešći pojam pretraživanja po Internet tražilicama u vrtlarskom rječniku.
Poznati španjolski botaničar i virtuozni glazbenik-flamenco gitarist Paco de Lucia glazbeno je stvorio rapsodiju o bojama i duhu Lavandule angustifolia.