Ružmarin / Rosmarinus officinalis

Opis

O BILJCI

Ružmarin (Rosmarinus officinalis) je izuzetno aromatičan, višegodišnji zimzeleni grm iz obitelji metvice (Labiatae) podrijetlom s brda duž Sredozemlja, Portugala i sjeverozapadne Španjolske.
U prirodnom staništu naraste u visoki grm visok do 180 cm. Biljka je također dovedena u Veliku Britaniju, najugledniju hortikulturnu svjetsku zemlju, s rimskim vojskama. Ime Rosmarinus dolazi od latinskog ros maris ili ‘morska rosa’, po izgledu poput rose koji morskim prskanjem more stvara na biljkama ružmarina koje rastu blizu njega.
U rimsko doba učenici su nosili grančice ružmarina u kosi kako bi im sjećanje bilo bolje.
Biljka ima sivkasto-zeleni izgled. Debeli, kožasti listovi podsjećaju na iglice, s tamnozelenom gornjom površinom i praškasto bijelom, dlakavom donjom stranom. Mali, blijedoplavi, ružičasti ili bijeli cvjetovi rastu u grozdovima od dva ili tri duž grana.
Ružmarin se danas široko uzgaja izvan Europe. Biljke najbolje uspijevaju na jakom svjetlu (punom suncu) u dobro dreniranom tlu. Tlo treba održavati vlažnim, ali dobra drenaža je neophodna. Dobra cirkulacija zraka važna je za sprječavanje bolesti listova. Biljke u teglama mogu se premjestiti vani na sunčano mjesto tijekom ljeta, ali ih je poželjno unijeti unutra prije prvog mraza, ili ih odgovarajuće zaštititi.
Ružmarin se često uzgaja kao topiar. Biljke se mogu oblikovati ili rast kontrolirati čestim štipanjem vrhova kada su biljke male. Starije biljke mogu se lagano obrezati na željenu veličinu.
Ružmarin je jednostavan za uzgoj i jednako je prikladan za uzgoj u ukrasnom rubu, kao i u vrtu začinskog bilja, a može se stvoriti i prekrasna živica.
Ružmarin je poznat je kao esencijalna kulinarska i ljekovita biljka, uzgajana zbog svojih aromatičnih zimzelenih listova i neobičnog cvijeća. Obično se koristi uz pečenje i pečeni krumpir, te za namakanje ribe pri pečenju.